Church of St. George

Kratko o crkvi Svetog Jurja Mučenika
Najstarije povijesne vijesti o međimurskim župama i titularima njihovih crkvi potječu iz 1334. godine. Arhiđakon Ivan nabraja u svom popisu "inter Dravam et Muram" 11 župa, među njima i Župa Svetog Jurja u Trnju. Župa je sigurno imala svoju crkvu, no ne znamo kakva je bila. Međimurje je bilo u živom dodiru sa obližnjom alpskom kulturom i nema razloga da se smatra da na ovom mjestu nije bilo crkve. Govoreći o najvjerojatnijoj sudbini stare crkve dr. Kolarić kaže: "Najvjerojatnije je da je stara župna crkva stajala na mjestu današnje, bila je drvena i po svoj prilici porušena u razdoblju širenja protestantizma u Međimurju između 1570. i 1580. godine Nakon toga je građena nova župna crkva od cigle jer se 1660. godine spominje da je cijela crkva zidana i da je na sjevernoj strani uz crkvu postojala i sakristija sa zidanim svodom."
Iz zapisa kanonskih vizitacija 1660. godine saznajemo vrlo dragocjene podatke o župnoj crkvi, načinu uzdržavanja župnika, orguljaškoj službi i o pojedinim selima koja spadaju u župu, s točnim popisom broja domaćinstava i njihovim prezimenima.
Daljnje vrlo zanimljive podatke o župi i župljanima donose kanonske vizitacije iz 1692. godine. Zagrebački kanonik Nikola Nadaždi posjetio je 26. lipnja i 28. srpnja te godine župu Sv. Juraj u Trnju i zapisao sljedeće podatke: Župna crkva je bila zidana i dobro pokrivena hrastovim daščicama. Crkva je imala dva oltara, glavni sv. Jurja i pobočni sv. Antuna Padovanskoga, koji, kao i sama crkva, još nisu bili posvećeni. Crkva je nešto prije bila obnovljena o čemu su svjedočili pobijeljeni zidovi, crkveni toranj i sakristija.
Međutim, sav taj trud vrijednih župnika i župljana bio je uništen u samo jednom danu. Međimurje je 30. travnja 1738. godine pogodio silan potres. U svitaj dana zemlja se snažno potresla. Tijekom dana podrhtavanje tla se ponovilo još nekoliko puta. Posljedice su bile stravične i teške. Crkva u „Trnincu" stradala je također u potresu. Bila je teško oštećena. Zbog toga je tadašnji župnik Marko Šubarić (1729. - 1763.) počeo obnavljati teško oštećenu crkvu.
Čini se ipak da je taj popravak bio samo privremene naravi jer se 11 godina kasnije spominje da je župna crkva nanovo sagrađena i da je zidana. Taj izvještaj dugujemo vizitatoru Vuku Kukuljeviću koji je kao bekšinski arhiđakon u proljeće 1747. godine posjetio Međimurje.
Ali vrlo brzo osjetila se potreba za proširenjem ove crkve jer je župna crkva postala premalena za sve veći broj vjernika Proširenja crkve započeo je i dovršio župnik Juraj Vulama (1764. - 1799.).
Ovako lijepo obnovljena mogla je doživjeti svečanu posvetu na opću radost mnogobrojnih župljana. Posvetu je obavio 12. rujna 1784. Antun Zlatarić, naslovni biskup i zagrebački kanonik.
Zahvaljujući sveobuhvatnim restauratorskim radovima koje je započeo župnik Stjepan Markušić, a završio župnik Darko Kelemenić početkom XXI. stoljeća vraćene su ili obnovljene izvorne slikarije iz 1799. godine.
Godine 1984. postavljen je mramorni oltar u župnoj crkvi s obnovljenim svetištem. U oltar su ugrađene moći sv. Leopolda Mandića, a oltar je na veliku radost svih župljana posvetio kardinal nadbiskup Franjo Kuharić
Od 1984. godine nadalje (bilješke župnika i Ivana Barića)
Zvonik crkve još uvijek snažno dominira okolišem. Župnik Stjepan Markušić dolazi pred Božić 1987. godine iz Gaja kod Pakraca. Tijekom
Župnik Stjepan Markušić odlazi iz župe na blagdan Velike Gospe 1999. godine. Među vjernicima ostao je zapamćen i bez rezerve kod svih imenovan kao župnik "graditelj".
No, njegov rad nije ostao bez daljnjeg odjeka. 29. kolovoza 1999. godine dolazi za ovdašnjeg župnika kapelan iz župe Lepoglava Darko Kelemenić.
Prvo je krenuo polako i s malim projektima obnove. Zatim je s nevjerojatnim umijećem gospodarenja sredstvima župe, dragovoljnim donacijama i osobnom odgovornošću krenuo u sve veće projekte obnove SVIH sakralnih objekata kojima raspolaže župa Sveti Juraj u Trnju. U plodnim godinama do 2020. zablistali su pilovi, kapelice, župni dvor i sama župna crkva.

Restaurirana stara župna crkva