Donje Luko

U Donjem Lukom između prvog i drugog svjetskog rata življele su porodice Vilić, Pozder, Neretlić, Melkić i Imamović. Naime Donje Luko uokviruje sa zapadne strane brdo (srt) koje se proteže od sela Brda, te ide južno prema Neretvi preko Kamenjače, Kovačeva dola, Gornje i Donje rađuše, Kovinih stijena sve do rijeke Ljute(Repišta). Sa sjeverne strane Donje Luko od Treskavice zaklanja Ravno brdo (Gaja). Ono se pruža pravcem istok - zapad. Sa istočne strane je brdo koje se pruža prema jugu; od Ravne njive, južno preko Križevca i Glavičina do Obora i Sastavaka (mjesto gdje se sastaju Ljuta i Neretva). Ipak Donje luko zove se, ustvari, ovdje najveća livada u sredini. Ostali dijelovi Donjeg Lukog kao zaseoka su Krebnice, gdje je življela porodica Hajdara i Smajila Vilića, Vina, gdje je življela porodica Pozder, Pridvorac i Piskavice. U Pridvorcu je nekada življela porodica Neretlić. Neretlići su odselili iz Donjeg Lukog i danas žive negdje u Sarajevu. Pridvorac su prodali porodici Saliha Hasete. Od Saliha, Pridvorac je kupio Alija Pozder. Samo Donje luko (livada), nekada je pripadalo porodici Vilić. Odlaskom Turaka, Vilići odlučuju da se odsele prvo u Sandžak. To su i učinili, a Donje luko su prodali srpskoj porodici Sladoje, sa Oblja. Sladoja je, kažu, jedne godine i zaorao Donje luko. Svidjela mu se plodna zemlja i blaga klima. Blaža nego ona na Oblju. Ali to nije dugo potrajalo. Učinilo mu se da je previše opasno boraviti u Donjem lukom. Prodao ga je porodici Kunić. Donje luko i danas pripada toj porodici. Porodica Kunić na Lukom je bila najbrojnija. Nikada Donje luko nije bilo podijeljeno. Rađeno je kao zajednica. Danas propada, tužno, napišteno i neobrađeno. Da ga podijele, ko zna kako bi izgledalo. Ovako uskoro će se pretvoriti u gustu i neprohodnu šumu prepunu niskog rastinja. Porodica Vilić vratila se iz Sandžaka jer se Turci ni tu nisu zadržali. Nikada više Donje luko nije bilo njihovo. Danas im pripada samo jedan mali dio tog velokog dobra. Porodica Pozder je, kažu, doselila iz mjesta Lizoperci kod Jablanice i to prvo u selo Bojiće, a onda jedna.porodica na Luko. U Donjem Lukom je nekada življela i porodica Melkić. Moj amidža Meho živo se sjeća prelijepih djevojaka koje su, dok je on još bio mali, življele u Donjem lukom. Vjerovatno su obrađivali zemlju Vilića. I danas se jedan dio zove po njima, Melkića lazina. Iza Krebničkog potoka nalazi se i Hasića lazina. Kažu da je tu živio nekakav Hasan Imamović. Živio jedno vrijeme, a kad je vidio da je na tom mjestu zemlja neplodna, napustio je to mjesto. Otišao u Sarajevo kuda vode svi putevi iz ovih krajeva.